JIPIJI (YIPPIE POKRET)

Šezdesete su obilježile i kulturna i politička revolucija. Na kulturnom planu, hipiji su prouzročili mnoge promjene svojom “ljubav i mir” filozofijom, liberalnim ponašanjem i neuobičajenim izgledom. Ipak, mnogi koji su prigrlili hipijevski način života nisu bili željni izravnog sukoba s sustavom.

Na političkom planu, neke društvene grupe su postajale sve svjesnije gorućih problema rasizma, prava žena i rata u Vijetnamu. Neke od tih grupa bile su spremne uporabiti silu i moć gomile kako bi postigle svoje političke ciljeve.

Yippie pokret (Youth International Party - Međunarodna Stranka Mladih) nalazio se negdje između te dvije struje – spajao je političku i kulturnu stranu revolucije.

Ime i zastava

Abbie Hoffman i njegova žena Anita Hoffman, Jerry Rubin, Nancy Kurshan, and Paul Krassner osnovali su Yippie pokret. Organizacija nije imala formalnu hijerarhiju i sam izraz Yippie izmislio je Krassner na Novu godinu 1967. dok je Anita Hoffman smislila 'Youth International Party'  jer je to simboliziralo pokret.

Zastavu Yippie pokreta dizajnirao je navodno Abbie Hoffman i često ju se vidjelo tokom proturatnih demonstracija. Zastava je imala crnu podlogu i crvenu petokraku u sredini preko koje je bio položen zeleni list kanabisa.

Aktivizam

Iako je Yippie pokret bio mnogo radikalniji od hipija, većina članova i suradnika je povlačila crtu kod organiziranja prosvjeda. Yippie pokret bio je zloglasan po predlaganju biarnih činova sabotaže i građanskog neposluha ali istovremeno ih je rijetko izvršavao. Tipični je prijedlog bilo ubacivanje LSD-a u gradske zalihe vode ili pokušaj levitiranja Pentagona.

Bacali su  dolarske novčanice i smijali se dok su milijunaški burzovni mešetari grabili novac, postavljali bombe s čađom kako bi upozorili na zagađenje i poštom poslali  tri tisuće džointova marihuane potpunim strancima čije su adrese uzeli iz telefonskog imenika. Njihova energija i kreativnost donijela im je publicitet pa su tokom sastanka Demokratske stranke povodom odabira predsjedničkog kandidata kao kandidata nominirali svinju koju su nazvali Pigasus.

Do 1968. jedan od problema koji je imao utjecaj na sve kontrakulturne grupe bio je nastavak i eskalacija Vijetnamskog rata. Kada je stranka demokrata najavila da će održati svoju nacionalnu skupštinu u Chicagu, najvažniji vođe raznih grupa tražili su od svojih članova da održe prosvjedne skupove izvan zgrade u kojoj će se skupština održati.

U pokušaju predstavljanja ujedinjene fronte protiv trenutnog režima na vlasti, Yippieji su planirali održati “Festival života” u parku ispred nacionalne skupštine demokratske stranke zajedno s vođama drugih kontrakulturnih skupina, uključujući militantni SDS i Nacionalni Odbor za Mobilizaciju (National Mobilization Committee-MOBE). Richard Daley, gradonačelnik Chicaga zatražio je povećanje razine osiguranja i pozvao Nacionalnu gardu.

Prosvjednici i policajci nasilno su se sukobili. Protesters and law enforcement officers clashed violently. Nekoliko Yippieja je ozlijeđeno ili uhićeno, među njima Abbie Hoffman i Jerry Rubin.

Suđenje Čikaškoj sedmorici

Nekoliko mjeseci nakon skupštine Hoffman, Rubin i šestero drugih prosvjednika optuženi su za kršenje nedavno donesenog zakonskog Akta protiv prosvjeda. Taj je pravni postupak postao poznat kao suđenje sedmorki iz Chicaga: Abbie Hoffman, Jerry Rubin, David Dellinger, Tom Hayden, John Froines, Rennie Davis and Lee Weiner.

Suđenje se pretvorilo u medijski cirkus. Neki od optuženika dolazili su u sudnicu odjeveni u policijske odore preko kojih su obukli sudačke toge kako bi simbolizirali uvjerenje da se kapitalistički pravni sustav zasnivao na kažnjavanju i političkoj represiji a ne na pravdi. S druge strane, upitne odluke suca Hoffmana prije početka suđenja odmogle su trudu odvjetnika obrane, Williama Kunstlera i Leonarda Weinglassa.

Uprkos teatralnosti i ponekad nasilničkim taktikama kojima su se obje strane korisile tokom suđenja, John Froines i Lee Weiner nisu proglašeni krivima. Preostala petorica iz čikaške sedmorke proglašeni su krivima za kršenje Akta o prosvjedima iz 1968. i osuđeni su na zatvorske kazne.

Sudac Hoffman osudio je svu sedmoricu i njihove odvjetnike na nekoliko godina zatvora zbog višestrukog nepoštivanja suda. Nakon što je prizivni sud odbacio kazne, članovi sedmorke nastavili su s normalnim životima tokom sedamdesetih.

Što je uslijedilo …

Yippie pokret se sve više raspadao tokom sedamdesetih iako je nekoliko underground časopisa objavljenih u New Yorku uspijevalo održavati na životu njihovu slavnu prošlost. Nova generacija Yippieja i danas je pristuna u Bleecker Streetu ali njihov utjecaj na američku politiku je proteklih godina zamro.